U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
četvrtak, 28.12.2006.
Dveisedma
|
Kraj godine. Strava, uvijek stigne prije nego ga očekujem. Kud brže pitam se, tamo negdje od trideset i treće godine. (Nema veze s Isusovim godinama, mada bi se dalo pristupiti dubljim analizama..) Dakle, od trideset i treće, godine počnu prolaziti prebrzo i nikad se više ne stigne napraviti sve što se planiralo, da ne govorim o tome da su sva ona obećanja s početka iste godine, zaboravljena već u travnju...dobro, možda ne zaboravljena, ali ostavljena za slijedeću godinu, koja gle čuda - dođe prebrzo. Pa tako godine prolaze, a meni se čini da zapravo ne obavim ni kvarat od planiranog. Tko ih je uopće izmislio ...te godine. Zar nisu mogli biti jednostavno...samo dani! Ovih dana u điru su horoskopi za dveisedmu. Kao podnaslov u jednom, piše mi: čuda se događaju kad ih najmanje očekujete. I sad sam grozno zbunjena. Da igram bingo ili ne? Jer po svoj new age i pozitivtinking literaturi čitam da uspjeh i dobitak treba vizualizirati. Onako, dok kupuješ listić, vidiš sebe kako dogovaraš nekog odvjetnika da ti sredi prebacivanje džekpota na konto. Ako sam vizualizirala (koje dobre slike, ljudi moji!), onda znači da očekujem, pa mi se čudo neće dogoditi. Ako se pravim da ne očekujem, po gore spomenutoj literaturi- dobitka nema! I što sad? Da igram bingo, ili ne? To mi je jedina nedoumica pri samom kraju ove godine. Sebi želim da mi to uvijek bude najveća nedoumica oko koje ću potrošiti najviše vremena za razmišljanje. Želim si vrijeme za razmišljanje. Želim si vrijeme za čitanje. Želim si vrijeme za lutanje po prirodi, ne razmišljajući o ničemu. Želim si vrijeme za ljude koje sam zanemarila, jer nisam imala vremena. Želim si vrijeme za ljude koje tek trebam upoznati. .... Ne treba čitati između redova, jasno je da mi kronično nedostaje vrijeme. Sa božićnih oltara urlali su na mene da sam bolesni konzument, da previše trošim na poklone, hranu i lažni sjaj..da hranim dušu materijalnim i zanemarujem duhovno.... Znaju li koliko su u krivu? Razliku između materijalnog i duhovnog smo odavno shvatili, nije nam to problem. Meni nije jasno i trudim se shvatiti što se dogodilo s vremenom. Zapravo, ovo je trebala biti čestitka za dveisedmu. Čestitka za moju blog ekipu. E pa budite mi zdravi! Jer zdravlje se već dugo ne podrazumijeva samo po sebi, a ja vam želim zdravlje po definiciji: želim vam ne samo potpuno odsustvo bolesti, već i tjelesno, duševno, socijalno i ekonomsko blagostanje. Vozite polako, ne žurite...vrijeme ionako prebrzo prolazi. Budite sigurni u prometu. Budite voljeni takvi kakvi jeste, i volite bližnje onakve kakvi jesu. (Ako postignete vrhunac bezuvjetne ljubavi, javite mi. Doći ću na tečaj! Djecu tu ne računam, njih volimo bezuvjetno od začeća!) Neka vam se dogode sva čuda koja trebate: i ona koja očekujete i ona koja ste najmanje očekivali. Budite dobri, što više. A kada ste zločesti, želim vam da vas ne ubije osjećaj krivnje što ste nekoga povrijedili! Želim vam da dobijete na bingu. (A kad dobijete, meni 10 %, jer sam vam poželjela čudo.) Sukladno tome slijedi financijska sloboda, a to vam isto želim. (Parafraza... Neki dan u gradu prolazimo poznanica i ja uz jednog poznatog prosjaka: klasična slika, čovjek sjedi na betonu s ispruženom rukom, spustim mu nešto na taj sleđeni dlan, ona krene meni predavanje: jesi ti normalna, zašto se ne uhvati posla i te slične filozofije vezane uz prosjake. Ma šuti, velim joj, bogatiji je i od tebe i od mene. Kako to misliš, bogatiji? Lijepo, ajde izračunaj si sva zaduženja, kredite, minuse, amekse/dajnerse... Potrajalo je dok je izračunala, jer uglavnom ni ne znamo koliko smo dužni. Skoro joj je pozlilo od rezultata. E, za toliko je bogatiji od tebe. A od mene, ma ne želim si sada kvariti raspoloženje, jer ne trošim višak koji sam stvorila. Zato, daj čovjeku koju kunu i šuti. Ne sudi njemu, pođi od sebe!) Čini se da nigdje nisam spomenula rad ni posao. Samo se čini... Sretna vam dveisedma!  |
- 10:50 - Komentari (31) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||