U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
četvrtak, 06.04.2006.
Pod dojmom
|
Negdje sam ovih dana čula ili pročitala gdje netko spominje caricu Teodoru vršeći usporedbu nečijeg spretnog i brzog napredovanja u životu. Pa sam se sjetila da knjigu o Teodorinom životu ima moja mama negdje još iz davnih vremena. Pronašla sam je prošli vikend i ponijela kući i sad sam, čitajući je, sva pod dojmom. Prikazuje se život u Konstantinopolisu .... i polako otkrivam da, bez obzira na sva ta silna stoljeća, sve je u načelu isto! Djelo započinje riječima: Neki su gradovi po prirodi muški, puni dima i strke i sive a uzveličane svakidašnjice. Drugi su jednako ženski, odani lakoumlju, taštini i veselom lovu na ispraznost... Tu se već, na samom početku, mrštim na ovakvu primjedbu pisca, ali svakom novom rečenicom bolje ga razumijem i počinjem osjećati boje i mirise davne prošlosti. Opisuje Konstantinopolis:  Ono što je vidio zaslijepilo mu je oči. Odista, veličanstveno mjesto, zaključi..... Velike otmjene zgrade, zamršeni prepleti ulica s bezbrojnim trgovinama, a glas toga grada, sastavljen od tisuća glasova- krikova pokućaraca, peradara, ribarica, slastičara, prodavača puževa, nosača nosiljki, glomota kolesa teretnih i svečanih kola – naličilo je zvuku jedinstvena vala bregodera kao da se more obrelo sred kopna...more se gotovo nije vidjelo od brodova; dokle je oko sezalo sve sami jedrenjaci svakoga oblika i boje, što su dojedrili ili će odjedriti; teški teretni brodovi, lađe žitarice, lađe s voćem, sa solju, stokom, vunom, dankom, ploveća zabavišta, ratne galije divljih kljunova i s blistavim redovima vesala – svi su dolazili ili odlazili iz Konstantinopolisa. To me podsjeti na naše lučke gradove, moju Rijeku kojoj su oduzeli primat lučkoga grada i kojeg iz djetinjstva pamtim baš nekako takvog... Jutra su mi počinjala prebrojavanjem brodova na sidrištu. Nadam se da mi godine nisu ostavile prejakog traga na sjećanju, ali jedno jutro prebrojala sam ih 27. Danas... već godinama ne vidim ni jednog. Nema potrebe za čekanjem na sidrištu. Moja tuga. I ne samo moja. Zapravo, čitajući taj pasus u misli mi je došao i Split sa svojim Boat show-om, koje gledamo na slikama i ekranima... gungula brodica i "velikaša"... Ovo me se isto dojmilo ....Razlog ovom čudnovatom neprijateljstvu bijaše strast klađenja koja je bila postala prava bolest Rima i kasnije Konstantinopolisa, grada koji je oponašao rimske ludosti a da se nije pokušao takmiti s rimskim vrlinama. Igra i novac slabost je i utjeha glupih u kojih nema ni sposobnosti ni marljivosti da se drugačije istaknu, bilo u materijalnom ili duhovnom pogledu. To je podmukla boljka koju društvo uzgaja na račun onog običnog ali zazornog nagona pohlepe; a nudeći ljudskoj duši slatki med nade da će iz ničega steći nešto, navodi je na gubitke, često i u propast. Sjećam se, jednom na središnjem dnevniku naše državne televizije objaviše javno svima na znanje pozamašan dobitak nekog čovjeka na kladionici , (ne sjećam se otkud je bio, ali nije to ni bitno), a mi se onda čudimo kako to da novac za marendu u kladionicama troše djeca iz srednjih i osnovnih škola... Na mnogo mjesta opisuje se Ulica žena, u kojima obitavahu bludnice, milosnice ili kurtizane, kako hoćete, svih rasa i narodnosti, spominje ga kao "zvjerinjak egzotičnog ženstva". U ta vremena biti kurtizana nije bila nikakva sramota ni sablazan, dapače, a milosnica ili ljubavnica kakvog velikaša cijenila se daleko više od zakonite supruge koja je tu bila samo zbog položaja ili zbog miraza kojeg je donosila. Ne samo da se cijenila, bila je obrazovanija i imala je mogućnost slobode kretanja u društvu i razgovora s muškarcima, što supruzi nije moglo ni pasti na pamet, ne zbog toga što bi joj to bilo zabranjeno, već zato što nije umjela razgovarati o ničemu pametnijem od ručnog rada. Što to znači danas.. Majke svoje kćeri ipak ne moraju pripremati na posao bludnice da bi znale da će uz to primiti i naobrazbu i da će prosperirati, ako se već nisu rodile kao plemstvo. Posao koji se tada prenosio s koljena na koljeno i danas postoji, ali u raznim varijacijama, baš isto kao i onda. One koje su se tada, za razliku od uličarki, uspele na vrh nazivale su se "famosama"  Ono su prebivališta famosae – slavnih. Bolje da i h ne spominjem. Stranac ne može prekoračiti njihova praga bez propisane preporuke, jer su one nepristupačnije od domova mnogih senatora iz četvrti palača.... Osim toga, kupovina njihovih milosti, najskuplji je užitak na svijetu. Famosae se među sobom ljube kroz kamiš i, kao što se može očekivati, svakojako spletkare, pakoste i podvaljuju jedna drugoj... Budimo iskreni, koliko takvih famosa poznamo danas ...U čemu je razlika? Ima i jedan nadasve interesantan dijalog između Teodore i Tribonijana, kojeg je zapisao kroničar onoga vremena. Tribonijanov zakonik i danas studiraju studenti prava, a mnoge zemlje Europe prihvatile su određene definicije njegovog zakonika. Razgovor kojeg su vodili i danas je temelj žensko-muškog nerazumijevanja, ili bolje- neslaganja! Nisam dovršila čitati...sada sam baš tu gdje se Teodora uspijeva približiti caru Justinijanu, a iz povijesti znam da slijedi i vjenčanje.Bude li još štogod interesantno, prenijet ću.  Justinijan |
- 18:28 - Komentari (23) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||